Prvić Šepurine u raljama krupnoga kapitala – Inicijativa protiv marine

Napisao/la Krešimir Đakulović Published on .

Prvić Šepurine

Prije petnaestak ili više godina, tijekom ležerne šetnje mjestom Prvić Šepurine iznenadio me izvrsno očuvani i friško njegovani spomenik NOB-a. Vrlo zanimljivo, osobito kada znamo da je danas u Vodicama sasvim druga priča, tamo je postavljen spomenik žrtvama jugoslavenskog komunizma... Inače sam usamljeni pobornik ne uništavanja spomenika, ali baš svih, ja bi to sve ostavio; od druga Staljina do Benita, neka svi stoje dok ih kiša ne ispere iz povijesti ali ne i mi koji sada živimo. Nama svima živima baš svi ti spomenici danas trebaju....

Trebaju nam kao vjerodostojno upozorenje na prošlost. Možete li uopće zamisliti boljeg upozorenja na nemile događaje i njihove nevine žrtve od onoga da vas bista kolovođe nemilih sistema svakoga dana na to podsjeća u svome kolosalnom brončanom izdanju?

zrtvama jugoslavenskog komunizma

Ali ovo je neka druga priča, ovo je priča o građanima otoka Prvića i njihovoj borbi protiv centralizirane nam države i krupnoga kapitala koji želi zaradu od njihova maloga mista mimo njihove volje.

Manjak demokratičnosti omogućen je zakonima prema kojima mjesni odbori, općine i gradovi ne mogu uspješno protiviti se volji županija koje u konačnici daju blagoslov prostornim planovima.
Pa tako njih tamo gore u županiji nije briga što ovi dole na Prviću misle i žele. Kapital dolazi, betonira, priroda odlazi ali to je briga samo ove Prvićane, lova u županiju svejedno dolazi i od nekuda mora dolaziti. Nitko tu nije zločest, županija i njene birokrate štite svoj interes, rade svoj posao. Sustav je centralizirani i na ovome malome primjeru možete u praksi zaključiti zašto je to loše.

Zdravo i demokratičnije društvo ne bi imalo županiju kojoj je imperativ zaraditi i krojiti planove prema željama investitora, već zastupati sve mjesne odbore, pa tako i onaj na Prviću. Pa, za početak, pravo na odluku o gradnji marine na njihovoj plaži imali bi lokalci. Ako oni to neće, jebiga, neka krupni kapital ode negdje drugdje tražiti svoje oplođenje i množenje. Ovdje, na teret nestanka fjake na koju Prvićani smatraju da imaju demokratsko pravo, ruski ili bilo koji drugi kapital neće općiti prema vlastitim bezobzirnim željama. Već prema demokratskoj volji lokalnih žitelja.
Oni znaju svoje malo misto i mišljenja su da je marina od 190 vezova megalomanija, dok je komunalna lučica od maksimalno 90 vezova primjerena investicija za napredak njihove zajednice.

23000401 10212792391019022 4651604079003655352 o-e1510159205987

Eto tako bi to trebalo izgledati u željama o boljem društvu, problem bi se riješio u korist lokalne demokracije (ljudi) nauštrb kapitala (proizvodnoga procesa). Kako bi se ono reklo – nije u šoldima sve. Vaš doprinos demokraciji i ljudima a ne šoldima u ovome slučaju možete pružiti.
Prvić Šepurinjani u ovom slučaju nisu u šoku i nevjerici, snuždeno i u tišini, iščekivali penetraciju krupnoga i bezobzirnog kapitala, već su se organizirali i sad pokušavaju zvoniti na sva zvona u obranu svojih prava.


Ako se slažeš sa građanskom inicijativom žitelja Prvića – da je uređenje njihovog dvorišta po njihovoj želji njihovo pravo – podrži ih potpisivanjem peticije na sljedećem linku:

http://burni-prvic.org/peticija/